|
Anđela Stošić
Univerzitet u Beogradu – Filološki fakultet Katedra za bibliotekarstvo i informatiku
ORCID 0000-0003-0586-9584
andjela.stosic@fil.bg.ac.rs
Br. 46 (Maj 2025), str. 1-2
Uključimo se u inkluziju!
Premisa da su biblioteke mesta za sve predstavlja zapravo ideal kojem one neprestano teže i koji se ne može postići jednom zasvagda. Počiva na ideji o biblioteci kao javnoj instituciji koja u domaćim okvirima datira od 19. veka. Inkluzija, iako relativno nov pojam u srpskom jeziku1, zapravo je suštinski deo tog nastojanja, ali su je tek savremeni pravni i strateški okviri stavili u fokus.
Po donošenju Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja 2009. godine sproveden je niz mera usmerenih na razvoj inkluzivnog obrazovanja, s ciljem obezbeđivanja jednakih prava za svu decu, učenike i odrasle. Reforme su obuhvatile uvođenje individualnih obrazovnih planova, timova za inkluzivno obrazovanje, pedagoških i personalnih asistenata, kao i uspostavljanje interresornih komisija za dodatnu podršku.2 Školske biblioteke u ovom procesu pronalaze svoje mesto boreći se sa nedostatkom prostora i tehničke opreme.
Prema Strategiji razvoja kulture Republike Srbije od 2020. do 2029. otvaranje ustanova kulture ka „inkluzivnim praksama i društveno osetljivim grupama“ jeste posao od javnog interesa.3 U dokumentu se navodi da je neophodno „voditi politiku jednakih mogućnosti koja podstiče ustanove kulture da promovišu politiku socijalne kohezije, čiji je cilj uključivanje svih društvenih grupa u kulturni život. Briga o društveno osetljivim grupama nije izolovani segment stvarnosti, koji se najčešće dovodi u vezu samo sa određenim oblastima društvenog života (obrazovanje, zdravstvo ili zapošljavanje), već predstavlja pitanje značajno za razvoj kulture i kvalitetnih međuljudskih odnosa. Tako je za osobe sa invaliditetom važno ne samo uklanjanje fizičkih prepreka na objektima ustanova kulture (što je Strategijom planirano u okviru opšteg cilja 3.3), nego i prilagođavanje sadržaja iz kulture“.4
Biblioteke nisu samo ustanove kulture, već i informacioni centri, no njihov inkluzivni pristup u pogledu razvoja informacionog društva ne pominje se u Strategiji razvoja informacionog društva i informacione bezbednosti u Republici Srbiji za period od 2021. do 2026.5
Šest radova objavljenih na temu inkluzije u bibliotekama, sagledava- jući iskustva domaće i prakse u susedstvu, govore da na ovom polju predstoji još mnogo posla. Dobrila Begenišić, pišući o inkluziji u javnim bibliotekama u Srbiji, napominje da nema dovoljno egzaktnih podataka o njihovim inkluzivnim uslugama i programima. Jedan od dostupnih – da tek oko 20% procenata javnih biblioteka u Srbiji ima „prilagođen“ prostor za pristup osobama sa invaliditetom – pokazuje da je većina daleko od gorepomenutog ideala, kao i da se neki strateški ciljevi teško ostvaruju. Konstatuje da su nepohodni: veća ulaganja u materijalno okruženje, istraživanja ove oblasti, jačanje saradnje sa istitucijama u inostranstvu i učenje iz primera dobre prakse. Marina Neđić sagledava izazove i mogućnosti organizacije programa za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom u beogradskim školskim bibliotekama. Ona ocenjuje da će bibliotekari u budućnosti ostati značajna karika u lancu obrazovanja. Goran Trailović prenosi iskustva uvođenja inkluzivnih usluga u Gradskoj biblioteci Pančevo, jedne od retkih biblioteka koja u svom sastavu ima posebnu organizacionu jedinicu koja se bavi komunikacionim i in- kluzivnim servisima i programima. Ivana Ikonić pokazuje koje sve aktivnosti i usluge čine Centralnu biblioteku Univerziteta u Novom Sadu uključivom. O napretku na ovom polju u dve biblioteke u Hrvatskoj može se saznati iz tekstova „Hrvatska knjižnica za slijepe u svijetu promjena“ autorki Jelene Lešaje i Karoline Zlatar Radigović i „Inkluzivne usluge u narodnim knjižnicama: primjer Knjižnice i čitaonice ‚Fran Galović’ Koprivnica u društvenoj integraciji osoba s invaliditetom“, Danijele Petrić i Maje Krulić Gačan.
1 Rečnik srpskog jezika objavljen 2011. u izdanju Matice Srpske ne sadrži odrednicu „inkluzija“.
2 „Strategija razvoja obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji do 2030. godine“, Službeni glasnik RS br. 63 (23. jun 2021), preuzeto 19. 4. 2025, https://prosveta.gov.rs/wp-content/uploads/ 2021/06/SROVRS-2030-1.pdf.
3 Prema ovom dokumentu, jedna od strateških mera je i podsticanje ravnopravnog učešća u kulturnom životu. Ona, između ostalog, podrazumeva i izradu plana nabavke bibliotečkih jedinica i opreme za slepe i slabovide, o čemu još uvek nema vesti.
4 „Strategija razvoja kulture Republike Srbije od 2020. do 2029“, preuzeto 19. 4. 2025, https:// kultura.gov.rs/extfile/sr/4476/strategija-razvoja-kulture-od-2020--do-2029--godine.pdf.
5 „Strategija razvoja informacionog društva i informacione bezbednosti u Republici Srbiji za period od 2021. do 2026. godine“, Službeni glasnik RS br. 86 (3. septembar 2021), preuzeto 19. 4. 2025, https://pravno-informacioni-sistem.rs/eli/rep/sgrs/vlada/strategija/2021/86/1/ reg.
Preuzmi pun tekst
|